Udruga veranda

Postojim, ne postojim...
Udruga se bavi smještajem već mjesecima. Tražimo samo topli kutak u ovom tmurnom vremenu. Ja kao predsjednica, šušnula sam ideju u uho mnogih mladih ljudi, a oni straiji...većinom imaju topli kutak i kakav god da jest, državni ili privatni, to je kutak. Možda je previše posla, možda nisu cijenjeni, možda im šef ide na živce, ali imaju svoj radni stol, svoju policu na kojoj su fascikli, čašu u kojoj su olovke...I mi želimo to, kutak gdje ćemo se skupljati, popiti kavu, riješavati školske zadaće, kutak u kojem će naš mladi tim primijeniti sve što je naučio na fakultetu.
Virovitica...Udruga Veranda želi tu opstati. Zar ne osjećate to ime (?), to mjesto prepuno sunca i topline, miris kave i lišće šuštavo jesensko pored verande...
U tom industrijskom svijetu mi želimo nešto starinsko, nešto što naše bake ostavljaju iza sebe, ostakljene verande starih kuća...Dajte nam kutak, dajte nam da rastemo, brinemo se jedni za druge.
Ja kao predsjednica želim samo reći, na mladima svijet ostaje ali neka budu bolji od nas...